PAD IDENTITERIJANSKOG POKRETA

Krajem kolovoza mađarski ogranak Identiterijanskog Pokreta, namjeravao je postaviti plakat na staru tvrđavu mađarskog glavnog grada u sklopu prosvjeda protiv vanjske politike Viktora Orbana. Na plakatu su bila četiri imena. Prvo Svetog Stjepana, mađarskog kralja, zatim Recepa Erdogana, Angele Merkel i Vladimira Putina. Zadnja tri imena na plakatu su prekrižena, dok je ime kralja Stjepana ostalo netaknuto. Poruka je jasna: Merkel, Erdogan i Putin ugrožavaju Mađarsku i Europu, a Orban ne valja. Zanimljivo je da imena Donalda Trumpa, ili makar spomena Sjedinjenih Američkih Država koje su istinski globalni hegemon i okupator Europe na plakatu nije bilo.

Mađarska je policija reagirala, te je spriječila Identiterijance da izvise svoj plakat. Na svaku akciju dolazi i reakcija, pa je vođa mađarskih Identiterijanaca Abel Bodi, žurno objavio status na društvenim mrežama da je Mađarska „policijska država“. Da se ne radi o izmišljotini, dokazuje i istoimeni video na kojemu spomenuti vođa mađarskih Identiterijanaca optužuje Orbana za provođenje antidemokratske politike. Što točno „ne valja“ u toj video poruci i kakvu krivu politiku vode mađarski identiterijanaci, (kao i većina nacionalističkih pokreta istočne Europe), treba detaljnije razjasniti.

PATRIOTSKI POKRET KORAČA STOPAMA GLOBALIZMA

U svom video uratku, Bodi se ne osvrće samo na „incident“ sa policijom i propalim prosvjedom mađarskih Identiterijanaca, već vodi računa o tome da Orbanovu politiku u kompletu napadne iz određenog centrističkog, političkog ugla i da pri tome zapravo oda javnosti iza kakvog političkog kursa stoji sveukupni Identiterijanski Pokret.
Naravno, pri svojoj kritici mađarske unutrašnje i vanjske politike, Bodi zaboravlja na nekoliko ključnih činjenica. Prva je ta da Mađarska kao suverena zemlja na temelju vlastitog kulturološkog i identitetskog nasljeđa, njeguje poseban odnos sa Turskom (panturanizam) i da odnosi sa Turskom imaju poseban status, ne samo u kabinetu Viktora Orbana, nego i unutar drugih političkih struja  u Mađarskoj. Zatim, Rusija se pokušava obraniti od sve agresivnije ekspanzije američkog utjecaja. Prvenstveno u Ukrajini i Gruziji. Rusija je jedina zemlja koja je aktivno vojnim akcijama stupila u oružani sukob sa terorističkim grupacijama u Siriji pod patronatom Izraela i Sjedinjenih Američkih Država popt ISIL-a ili Al Nusrah. Stoga je jasno da ruska vanjska politika i vojni angažman u cilju zaštite legitimne sirijske vlasti i suvereniteta ne šteti Europi, već joj koristi. Treća činjenica je da suicidalna migracijska politika Angele Merkel ima svoje uporište u liberalizmu koje u svom sadašnjem, suvremenom obliku nije ni utjelovljeno niti u obliku monstruozne Europske Unije, već je moderni liberalizam čisti američki proizvod koji je uvežen u Njemaču i Europu na cijevima tenkova i topova američke vojske na kraju Drugog Svjetskog Rata, koja održava aktivnu okupaciju kontinenta i koja je svoju liberalnu ideologiju usadila u srce europskog društva kroz političko-vojni utjecaj, kao i kroz nametnutu pop kulturu. Stoga, dokle god identiterijanci u Austriji i Njemačkoj mašu transparentima „Merkel muss Weg“ (Merkelica mora otići) i pri tome izostavljaju bilo kakvu kritiku liberalizmu i američkoj okupaciji Europe, prosvjedi i aktivizam im ostaju samo ono što i jesu – pusta i isprazna simbolika.

Vanjska politika Viktora Orbana uz politiku Salvinija u Italiji spada u jedne od trenutno najkozekventnijih u smislu istinskog populizma. Politika „Refugees Welcome“ Angele Merkel je nakon početnog premišljanja Budimpešte ipak ubrzo odbijena, zahvaljujući prvenstveno Laszlou Toroczkaisu, zatim i samom Viktoru Orbanu. Kao što je spomenuto, prema Turskoj se gaji poseban odnos, ali u onim okvirima koji su za mađarske ekonomske i gospodarske interese od vitalne važnosti, te koji ujedno ne ugrožavaju strogi europski i kršćanski identitet Mađarske. Kada je u pitanju mađarski odnos sa Rusijom, evidentno je približavanje politike Budimpešte i Moskve, posebice kada je u pitanju odbijanje prihvaćanja liberalne politike kakvu Amerika i europski Komesarijat na čelu sa Timmermansom i Junckerom žele nametnuti svima. Politika Viktora Orbana predstavlja i malenu ali bitnu kariku u stvaranju multipolarnog svijeta u kojemu će doći do decentralizacije političke moći na globalnoj razini i koji će bitno ograničiti i onemogućiti širenje američkog liberalizma.

MAĐARSKA JE „POLICIJSKA DRŽAVA“

Najapsurdnija optužba mađarskih Identiterijanaca je ona da Viktor Orban provodi autokratsku politiku i da je pod njegovom vlašću Mađarska prerasla u „policijsku državu“ – Retorika kakve se ni ANTIFA ne bi postidjela. Prisutnost mađarske policije na protestu mađarskih Identiterijanaca ne treba čuditi nikoga, jer se radi o protokolu i pravilu kao i u svim drugim državama civiliziranog svijeta pri javnom okupljanju. No, kada jedna organizacija poput Identiterijanaca preuzme retoriku poput one od američki subvencioniranog „Odpora“ – te pri tome orbanovu vlast počne optuživati kao autokratsku, uspoređivati sadašnju Mađarsku sa orwelovskim društvom iz novele „1984“ – Kod svakog šefa Vlade zasigurno će se upaliti lampice za oprez.

OD SPARTANACA DO RATNIKA DUGINIH BOJA

Fiksacija na retoriku političkih promijena pod parolama „Regime Change“ i zagovaranje stroge pro-zapadnjačke i pro-liberalne politike, rezultirali su temeljnim programskim promijenama i odstupanju od orginalnih načela identiterijanskog pokreta diljem Europe, izuzev orginalne, francuske frakcije.
Umjesto dosljednosti, ide se u smjeru izigravanja NGO-a sa odmakom od pozitivnog aktivizma. Sve javne akcije koje Identiterijanci i organiziraju, nemaju odjek u javnosti već duže vrijeme, a služe više kao opravdanje vodećim ljudima tih organizacija kao stvaranje privida da se ipak nešto radi, a uz to se i na umjetan način održava moral snobističkog sloja pseudointelektualaca i hipstera koji čine „vrh piramide“ u hijerarhiji identiterijanskih organizacija. Naposlijetku je od beskompromisnog i obečavajućeg, pan-europskog pokreta mladih u duhu modernih Spartanaca u aktivističkom smislu, došlo do ideološkog pomaka koji rezultira organiziranjem prosvjeda koji više liče na proteste radikalne ljevice ili Green Peace hipika, nego avangardnih nacionalista. U potpunosti amerikaniziran identiterijanski pokret čiji se članovi u međuvremenu međusobno definiraju i prepoznaju samo u određenim modnim markama i gdje su ideologija, fokus na politički cilj i kvalitetni društveni aktivizam pali u drugi plan, sada klizi u Nietzscheovskom stilu prema sigurnom ponoru bezdana skupa sa Europom koju su isti Identiterijanci zaboravili negdje između flaše „Thomasa Henrya“ i albuma Neo-Folk benda „Jänerweina“.

EUROPU NEĆE PROMIJENITI PROIZVOLjNOST VEĆ SVJETONAZOR

Umjesto da se pozicionira kao alternativa sistemu u malome, Identiterijanski Pokret se transformira u još jednu nebitnu i prolaznu subkulturu koja će se prije ili kasnije posve otopiti u konzumerističkom modernizmu i prerasti u mediokritet. Sve što još ostaje je neuvjerljiva i nekreativna anti islamistička retorika ili hipermodernistički arheofuturizam na tragovima Guillaumea Fayea.
U najgorem slučaju, pomiješat će se oboje i rezultirati u sistemski bliskom desnom liberalizmu.
Mada će neki pomisliti da niti takav ishod nije loš, naposlijetku niti u tom slučaju pokret neće biti pošteđen represije liberalnog državog aparata kao u slučaju Identiterijanskog Pokreta u Austriji, koji je završio pred sudom i čiji je vođa Martin Sellner tamošnji Identiterijanski Pokret pretvorio u praktički vlastitu, privatnu organizaciju I doveo ju do ruba kolapsa, no sebi osobno je istovremeno osigurao lagodan život i internet-popularnost. Drugi razlog zašto takav ishod ne obećaje ništa je taj da mladi ljudi neće pristupati organizaciji koja pleše kako sistem svira i uz to biva  kažnjena i odvedena pred sud ako ne otpleše ples kako treba. Mladi ljudi žele pripadati nečemu većem, žele smisao i doktrinu u koju mogu vjerovati i pokret u kojemu će mladenački duh biti u beskompromisnoj opoziciji vladajućem sistemu kako je to i veliki Dominique Venner i zamišljao, a francuski filozof Alain de Benoist pisao – “Kritiziraj liberalizam u cjelini – riječima I djelima” – Upravo to je ono što Identiterijanci više ne rade niti nude.