Bilokapić Za Škotski Nacionalni Pokret: Budućnost Europe je prioritet i zadaća naše generacije

Ivan Bilokapić, osnivač nacionalne i patriotske platforme “Runolist” i član izvršnog odbora europske  zaklade “Europa Terra Nostra” dao je intervju za Škotski Nacionalni Pokret, novonastalu škotsku, nacionalističku organizaciju osnovanu od strane studenata i mladih škotskih domoljuba. Ovo je službeni prijevod intervjua na Hrvatski jezik.

ŠNP: Kada i kako ste razvili interes za politiku i kako je nastao “Runolist”?

Bilokapić: Prvo, htio bih naglasiti  da ja nisam političar. Smatram se prvenstveno nezavisnim, političkim aktivistom. Biti političarem u klasičnom smislu riječi je u današnje vrijeme preraslo u jedno vrlo prljavo i nezahvalno zanimanje zahvaljujući vladajućim elitama ne samo kod nas u Hrvatskoj, već i diljem Europe, pa i šire. Običnim ljudima je dozlogrdila politika i politikanstvo. Političar je netko tko puno govori, a malo toga korisnog kaže i još manje korisnog napravi. Političar je netko tko je opterećen vlastitom popularnošću, izbornim kvotama, izvršavanjem zadaća iz viših centara moći i utjecaja, bez puno obzira prema narodu koji ga je izabrao i doveo na funkciju koje uživa. Narod želi akciju i rad, manje politike i politikanstva. Stoga, volim više da me se shvaća kao aktivista, jer sam sebe smatram  čovjekom koji cijeni djela, ne riječi. No, politika sama po sebi je neizbježna i ona oblikuje našu sadašnjicu i budućnost i svaki segment naših života, te je nemoguće ne biti u kontaktu sa politikom. Čak i ljudi koji vam tvrde su apolitički nastrojeni i oni su u srži itekako upleteni u politiku. Na Vaše pitanje kako je nastao “Runolist”, odgovor je vrlo kratak. Jedne večeri u prosincu 2016 godine sam sjeo i napisao članak o godišnjici obilježavanja ulaska Hrvatske u Kraljevinu Jugoslaviju i sve negativno što se desilo, vezano za taj kobni događaj. Runolist sam zamišljao kao još jedan u nizu internet stranica sa “desnim” sadržajem i člancima koje bih sam pisao. Uskoro sam nakon toga počeo razmišljati da umjesto web portala sa člancima napravim idejnu, patriotsku i nacionalnu platformu u kojoj bi mogli sudjelovati svi zainteresirani. Nazovimo “Runolist” u sadašnjoj fazi, platformom političkog brainstorminga za stvaranje ideja novog hrvatskog nacionalizma za dvadeset i prvo stoljeće.

ŠNP: Da li je dakle Runolist politička stranka?

Bilokapić: Ukratko i jasno – ne. Runolist je samo kao što sam rekao idejna platforma za mlade hrvatske nacionaliste i patriote koji bi htjeli sudjelovati u stvaranju modernog hrvatskog nacionalizma. Za sada je sve neformalno, no ako bi osobno svojim političkim aktivizmom uspio pridobiti mlade hrvat,ske patriote da mi se pridruže i ako projekt bude rastao, tko zna, možda se iz neformalne inicijative rodi i politička stranka, no o tome trenutno ne razmišljam.

ŠNP: Kada govorite o “novom hrvatskom nacionalizmu” što to točno znači i kakva je situacija u Hrvatskoj kada je riječ o nacionalističkim i patriotskim organizacijama?

Bilokapić: Novi hrvatski nacionalizam je Hrvatima prijeko potreban iz prostog razloga jer je stanje u kojemu se nalazi “desnica” u Hrvatskoj – očajno. Hrvati su vrlo konzervativan narod, narod koji se diči svojom vjerom i kulturom i tradicijama, no veliki je paradoks što toj istoj masi i narodu koji cijeni i drži do svog identiteta, fali jasna nacionalna ideologija i politički identitet na kojemu sve te vrijednosti mogu počivati i rasti i opstajati.
Hrvatska desnica je danas podosta i apstraktan pojam. S jedne strane imate HDZ – stranku koju je utemeljio naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman. HDZ možemo u njegovoj početnoj fazi okarakterizirati kao masovni narodni pokret početkom 90ih godina kada se Jugoslavija raspadala. Ta je stranka imala obrise hrvatskog nacionalizma i zapravo potencijal prerasti u nešto što je recimo današnji francuski Front Nacional, no zbog politikanstva, krivih poteza i grešaka samog predsjednika Tuđmana, stranka je infiltrirana i preuzeta od bivših komunističkih funkcionera koji u predizborne i reklamne svrhe koriste imidž stranke za vrijeme Hrvatskog Domovinskog Rata i lika dr. Franje Tuđmana za vlastiti izborni uspjeh. Dakle, stranka i danas jeftino pokušava prodavati sliku nekog nacionalizma, mada se radi o ljudima koji su svoj komunistički pedigre zamijenili onim globalističkim i eurokratskim. Prije su se ti ljudi klanjali jugoslavenskom diktatoru Titu, za vrijeme rata bili su “nacionalno osvješteni”, a nakon smrti predsjednika Tuđmana, postali su tvrdi eurofili, liberali i globalisti. S druge strane imamo “klasični” hrvatski nacionalizam zastupljen kod stranaka pravaškog predznaka. Pravaštvo je nastalo u 19om stoljeću i tvorac pravaške ideje – dr. Ante Starčević, osnovao je Hrvatsku Stranku Prava čiji program u svom socijalnom i nacionalnom obliku osobno prihvaćam, no većinu pravaške politike osobno odbacujem.
Ta se stranka ubrzo počela raspadati i dijeliti na više frakcija. Danas u Hrvatskoj imate ako se ne varam oko dvadesetak stranaka pravaškog predznaka, svi se oni diče hrvatstvom i nacionalizmom, no zbog osobnih interesa ljudi koji vode te stranke, pravaštvo ostaje na marginama političkog života u Hrvatskoj. Dodao bi k tome i da pravašku ideju nitko nikada nije modernizirao, nitko ju nije unaprjeđivao i dovodio ju u sklad sa trenutnim i budućim pitanjima i potrebama hrvatskog naroda. Tu je dakako i negativan imidž koje pravaštvo kao ideologija vuče za sobom iz razdoblja Drugog Svjetskog Rata i po meni,  podosta programskih načela koje opet, osobno ne mogu prihvatiti. Htio bi da hrvatski domoljubi shvate da je današnje doba nešto posve odvojeno i različito od onoga prije 20, 30, kamoli 80 i više godina.
Hrvatsku more visoka nezaposlenost, mladi Hrvati se sele iz domovine, demografski nam prijeti potpuni slom, ekonomija nam stagnira, državna administracija je neučinkovita, gospodarski rast je negativan ili minimalan već gotovo punih deset godina, a politički i ekonomski i vojno smo ovisni o NATO-u i EU. To su sve znakovi koji upozoravaju da je uistinu krajnje vrijeme za mobilizaciju svih domoljubnih i patriotskih snaga. Vrijeme starih, pregaženih i potrošenih ideologija je završilo. Hrvati se moraju izboriti za nove ideale, ciljeve i nacionalističku ideologiju koja će počivati na pozitivnom hrvatskom duhu,  hrvatskim principima, svijesti o Hrvatstvu kao djelu jednog velikog, europskog identiteta  i zdravom patriotizmu, a ne o kvazi religioznom klanjanju kultovima ličnosti, slijepom šovinizmu, uskogrudnosti, zatvorenosti prema novim idejama – inaće nećemo imati izgleda za opstanak.

ŠNP: Kao najmlađa članica Europske Unije, kakva su iskustva Hrvatske u prvih pet godina članstva?
Da li ideja Europske Unije ima podršku kod Hrvata?

Bilokapić: Ovdje znate odgovor sigurno unaprijed. Iskustva su naravno negativna iz niza razloga. Hrvatski put u članstvo u EU bio je mukotrpan, ponižavajuć i poražavajuć. Mukotrpan jer se od Hrvatske zahtjevalo nešto što bi za bilo koju drugu zemlju bilo neprihvatljivo, a to je da svoje novostečeno samopouzdanje proizašlo nakon pobjede u ratu za samostalnost, posve ukloni, zamjeni ga za ideale globaliziranog i liberalnog društva i postane spremno podleći svim štetnim kultur-marksističkim idejama koje ista ta EU silom pokušava nametnuti.
Naši vrli političari bili su voljni izručiti čitavo vojno i državno vodstvo međunarodnom političkom sudu u Den Haagu i time prepustiti stranim, naddržavnim institucijama da one odlučuju o tome tko je za što kriv, a tko ne. Hrvatska je napravila presedan u povijesti Europe da vlastite generale i vodeće ljude koji su vodili i dobili rat, izruči i izjednači ih sa stranom gubitnika. To se još nikada koliko mi je poznato u europskoj povijesti nije desilo.
Nadalje, hrvatski put u EU bio je obilježen raznim ucjenama gospodarskog karaktera. Počevši od uništenja poljoprivrede, stočarstva i brodogradilišta u korist uvoza stranih dobara koje i sama Hrvatska može proizvoditi. Isti scenarij se desio i u nama susjednoj Mađarskoj gdje je poljoprivreda uništena i oslabljena u korist uvoznog lobija.
Hrvatska je zemlja koja je mogla hraniti jednu Austro Ugarsku Monarhiju i kasnije Jugoslaviju, sada zbog regulacija  nametnutih od strane EU, Hrvatska je nesposobna hraniti sebe, već uvozimo trećeklasnu i često puta otrovnu hranu iz nekih europskih i azijskih zemalja.
Tu je još i pitanje apsolutne financijske ovisnosti o nekoliko lihvarskih međunarodnih banaka, počevši od onih na Wall Streetu, do Europske Centralne Banke i kojekakvih privatnih banaka tipa Goldman&Sachs koji su našoj vladi već nekoliko puta isplaćivali ogromne kredite uz nezamislivo visoke kamate.  Hrvatski vanjski dug je ogroman i kontiunuirano raste, a zbog neuređenog, tromog i korupcijom zatrovanog državnog sistema, porezni sistem i nekonkurentnost na tržištu nam guše svaku priliku za napredak.

ŠNP: Ako je Europska Unija provjeren neuspjeh za Hrvatsku, kojim putem Vaša zemlja i narod trebaju poći? Koje su alternative za Hrvatsku?

Bilokapić: Ovo ne vrijedi samo za Hrvatsku, već i za ostatak Europe. Hrvatska kao i svaka druga europska zemlja mora prvo pronaći sama sebe. Narod je demotiviran. Društvom vlada opća apatija, a depresija je toliko jaka da ju već fizički možete osjetiti. Mislim da to ne vrijedi samo za Hrvatsku u kojoj je stanje izrazito teško. To vrijedi i za sve druge Europske zemlje, čak i za one puno bogatije i uspješnije od Hrvatske. Ljevičari i liberali, kapitalisti i socijalisti će vam reči kako je čovjek najsretniji samo neka radi, zarađuje i troši – ne shvačajući da je čovjek puno više od običnog radnika i puno više od običnog roba u tvornici ili puno više od običnog, zamjenjivog broja ili djela nekakve statistike. Problem je što je i u kapitalizmu i socijalizmu čovjek dehumaniziran. Mi smo po shvaćanju trenutnog sistema svi jednaki. Što podrazumjeva da smo svi lako zamjenjivi. Mi smo tu da bi sistem mogao živjeti. Sistem globalizma i kapitalizma  ne postoji da bi ljudi živjeli dostojno, humano i zadovoljno. Mi postojimo da se međunarodni koncerni, banke i korporacije bogate. Kao što je i u komunizmu bio slučaj da su svi navodno jednaki, ali neki su ipak bili jednakiji, posebice oni na vrhu, kao što je to i George Orwell opisao u svojoj satiričnoj “Životinjskoj Farmi”. Put Europe, put Hrvatske ne nalazi se na trenutnom kursu kojeg nam određuje Europska Unija. Svaki Europski narod mora pronaći vlastiti put, neovisan o Bruxellesu ili Washingtonu. Europa je mozaik i lanac u kojemu svaka zemlja ovisi o onoj drugoj. Mi moramo pronaći put suradnje ali kao savez  samostalnih i suverenih zemalja, ne kao podanici eurokratskog centralizma koji svakim danom poprima karakteristike sovjetskog jednopartijskog sistema.
Konkretna rješenja hrvatskih problema leže u sređivanju loše postavljenog državnog sustava. Dakle, rasterećivanje naroda od glomaznog i neučinkovitog birokratskog aparata. Hrvatska mora postati investicijski cilj, moramo znati zaštititi i potaknuti proizvodnju svega što Hrvatska može sama proizvesti. Nova tržišta za izvoz valja tražiti na istoku. Rusija, Kina, bivše zemlje SSSR-a su neiscrpno i nezasitno tržiše koje je Hrvatima zatvoreno jer moramo slijediti politiku Washingtona i Bruxellesa, koji ne žele iz vlastitih interesa ekonomsku povezanost EU članica sa spomenutim zemljama. Nadalje, Hrvatskoj je potrebna infrastrukturna izgradnja i tehnološka modernizacija u svim segmentima. Trenutno se u Hrvatskoj raspravlja o reformi školstva kroz koju se u vrtiće i osnovne škole želi nametnuti normalizacija pedofilije i homoseksualnih brakova. No, Hrvatima je potrebna jedna zdrava reforma školstva koja će hrvatsko školstvo učiniti platformom za izgradnju kompetentne, obrazovane, sposobne radne snage u onim segmentima u kojima nam drasično nedostaje kvalificiranih ljudi. Ovdje mislim na visoke tehnologije, inžinjere, robotiku i slične smjerove zanimalnja koji moraju postati temelj razvoja hrvatskog gospodarstva. Školstvo nije tu da našu djecu uči o misticizmu i religijama modernog doba – perverzijama i kulturmarksističkim idejama, već da im prenese i usadi znanje i radne navike koje će biti temelj napretka naše nacije. Nadalje, demografsko pitanje mora biti rješeno. Subvencioniranje i gradnja stanova mladim bračnim parovima i rješavanje socijalne sigurnosti za svakog pojedinca je dobar početak, kao i pomoć majkama za svako dijete. Finska je tu jako dobar primjer, kao i Francuska.  Prioritet bi trebao biti i na vanjskopolitičkom planu – reforma EU ili izlazak iz EU. Izlazak iz NATO saveza je obavezan za svaku europsku zemlju. Tu ne smije biti previše kalkulacija. Naš interes se mora ispoštovati. Ako se interese Hrvatske očito ne može ostvariti niti zaštititi pod diktatom Europske Unije i NATO-a, onda te naddržavne institucije Hrvati moraju i trebaju napustiti.  Hrvatska je puno toga izgubila gospodarski zbog članstva i podaništva američkim interesima i ratovima na bliskom istoku. Izgubili smo bušotine nafte u Siriji, kao i pravo na ekonomsku suradnju sa Iranom. Zemlje s kojima Hrvatska nema nikakvih problema niti otvorenih pitanja.

 

ŠNP: Što nam možete reći o zakladi Europa Terra Nostra i koja je Vaša funkcija u toj organizaciji?

Bilokapić: Europa Terra Nostra je europska zaklada koja promiče suradnju, prijateljstvo i zbližavanje svih političkih organizacija i stranaka nacionalističkog predznaka, te promiče zaštitu svih europskih naroda, njihove kulture, običaja i identiteta. Zaklada je osnovana 2015 godine i od tada je uspjela od skromne inicijative izrasti u već vrlo poznat brand na opozicijskoj strani političkog aktivizma. Kada govorimo o opoziciji, govorim naravno o nacionalističkim i patriotskim snagama koje su sve umreženije i sve bolje povezane. Zaklada je nastala pod pokroviteljstvom  Eurozastupnika i pripadnika “Saveza Za Mir I Slobodu” (Alliance For Peace And Freedom) na razini Europske Unije i prvotno je imala svoje središte u Berlinu. U međuvremenu je glavno sjedište zaklade u Bruxellesu.
Osobno sam pristupio zakladi u Travnju 2017 godine, gdje me je vodstvo predložilo za člana izvršnog odbora. Jednoglasno je prihvaćena moja kandidatura, te sam od onda jedan od osam članova izvršnog odbora. Naravno, za sada kao jedini Hrvat sa visokim članstvom u zakladi, pokušavam zastupati  hrvatsku nacionalnu misao na europskoj razini.
Uz mene tu su još članovi iz Španjolske, Njemačke, Švedske, Slovačke, Grčke, Italije, Češke i drugih zemalja.
Radimo na organizaciji skupova u svim europskim zemljama gdje imamo prijatelje i saveznike, a s obzirom da se radi o mladoj organizaciji sa tek nešto više od dvije godine djelovanja, do sada smo uspjeli napraviti puno toga uz vrlo ograničene financijske mogućnosti. Štoviše, zaklada je izdala već znatan broj knjiga, te su organizirane konferencije iznimno dobro posjećene na kojima se nudi i sve više sadržaja.

Promotivni plakat “Mladih Nacionaldemokrata” – Mladeži njemačkog NPD-a za nadolazeći kongres europske nacionalističke mladeži (11-12.05.2018)

ŠNP: Ono što nam je pobudilo interes za intervju s Vama je Vaš nadolazeći nastup na kongresu europske nacionalističke mladeži u Njemačkoj. Tema koju ste izabrali je jako zanimljiva i vjerujemo kontroverzna u očima Hrvata a i Srba. Zašto ste izabrali temu “Hrvati i Srbi od neprijatelja do partnera – kako porast islamizma na Kosovu i Bosni i Hercegovini može pridonjeti poboljšanju odnosa hrvatskih i srpskih nacionalista”? Da li je bilo već reakcija na odabir te teme? Poznate su nam napetosti i velika netrpeljivost između Hrvata i Srba, kakve reakcije očekujete?

Bilokapić: Da, 11og i 12og Svibnja održat će se veliki kongres europske nacionalističke mladeži u Njemačkoj. Organizatori su pripadnici mladeži Njemačke Nacionalno Demokratske Stranke (NPD), te se očekuju gosti, organizacije i izaslanstva političkih stranaka iz više od trinaest europskih zemalja.
Prije nego što odgovorim na Vaše pitanje, moram napomenuti – Odabirom ove teme nije mi namjera u bilo kojem slučaju  zagovaranje ili odobravanje oživljavanja bilo kakve jugoslavenske ideje ili ideologije. Ja sam osobno hrvatski nacionalist i hrvatska samostalnost, napredak, identitet i suverenitet su najveće svetinje za koje su se borili mnogi pripadnici moje obitelji i velik dio mog naroda kroz niz generacija. Jugoslavija kao produkt pan-slavizma je nešto što negira i guši kako hrvatski tako i srpski i slovenski nacionalni identitet. Ta ideja ne pridonosi jačanju identeta i kulture pojedinih naroda koje su sačinjavale Jugoslaviju. Upravo suprotno. Jugoslavenstvo je bila otrovna ideja koja je u grob odvukla nebrojene hrvatske, srpske, slovenske i druge žrtve. Jugoslavenska ideja bila je još ubojitija kada joj se pridodala komunistička ideologija nakon 1945. Najbolji umovi kulturnog, znanstvenog, političkog i općenito javnog života Hrvatske ubijeni su, protjerani, masakrirani, imovina im je oduzeta, raseljen je ogroman dio društva koji je trebao biti nosioc daljnjeg napretka. No, to se desilo i sa srpskom elitom. Ulaskom Crkvene Armije u Beograd i Srbiju, počinjeni su ogromni zločini, u kolaboraciji sa Titoističkim partizanima gdje je također došlo do komunističkog socijalnog inžinjeringa i smaknuća najbolje društvene klase. Da ne spominjemo i ogroman broj Volksdeutschera protjeranih sa teritorija Hrvatske i Srbije koji su bili integralni i produktivni dio društva. Sve je to bio temelj daljnjih konflikata koji su izbili na površinu 1991 godine. Odnosi Hrvatske i Srbije danas su vrlo složeni. Temu koju sam odabrao, moram detaljno razjasniti i objasniti, upravo da me se ne bi krivo shvatilo. Ratne rane i teško nasljeđe rata iz 90ih mnogima je još duboko u sjećanju i emocije narodnog kolektiva kako hrvatskog, tako i srpskog imaju velik značaj još dan danas.
Problematika hrvatskih i srpskih odnosa nakon više od dvadeset i pet godina poslije rata čini se kompliciranijom nego ikada. Kao dječak sam proživio rat i dobro se sjećam svega što se oko mene događalo. Sumnjam da ću to ikada zaboraviti, ali opet, danas kao mlad čovjek i hrvatski nacionalist i patriot želim da se energiju koju se troši na uvijek iznova raskopane rane iz doba rata, usmjeri ka rješavanju problematike sadašnjice i budućnosti. Hrvatska i Srbija imaju puno otvorenih pitanja i problema, no okolnosti su se oko nas toliko promjenile i svijet je toliko drugačiji i opasnosti s kojima se suočavamo kolektivno kao Europljani su toliko ozbiljne da je svaki uzaludni pokušaj promijene povijesti samo trošenje vremena i opasna igra vladajućih elita u Hrvatskoj i Srbiji. Pokušavam svojim nastupom na kongresu nacionalističke mladeži poslati jasnu poruku ne samo Hrvatima i Srbima, već i drugim europskim patriotima i nacionalistima. Mi smo nova, mlada generacija nacionalista kojima je sudbina odredila za zadaću očuvanja našeg identiteta, kako onog nacionalnog, tako i onog sveopćeg, europskog. Potrošene, poražene, kompromitirane i neproduktivne nacionalne ideologije prošlosti su ništa nego teret na našim ramenima koji nas koči u ostvarivanju novih, relevantnih, pozitivnih ideja i vlastitih ideologija za bolju budućnost. Sloga, suradnja, razgovor i dijalog imperativ su i osnovni uvjet našeg opstanka. Islam, koji nije samo religija, već i filozofski i politički sistem arapskih naroda, u izravnoj je suprotnosti sa svim civilizacijskim temeljima na kojima se europski narodi temelje, a upravo nam prijeti nestanak dopustimo li širenje islama diljem kontinenta. Uz samodestruktivne, neoliberalne vlade u zemljama zapadne i sjeverne Europe, korupcijom, ostatkom komunističkog mentaliteta i plitkim interesima kompromitirane vlade na istoku Europe, naš kontinent je osuđen na propast. Autentična i beskompromisna snaga koja proizlazi iz idealizma istinskih, mladih nacionalista jedini je spas Europe. Mjesta za ratove, konflikte, svađe i šovinizam među Europljanima nema. Ne možemo si to priuštiti. Prostor bivše Jugoslavije je Europa u malom. Konkretno, BiH i Kosovo su čisti primjer kako će ostatak Europe proći, dopusti li se destruktivnoj multikulturalnoj politici i ilegalnoj, nekontroliranoj imigraciji da nastave svoje djelovanje. Hrvati i Srbi su narodi koji su iskusili kroz mnoga stoljeća nalet islamizma i koji su doprinjeli u obrani Europe protiv Osmanskog Carstva. Nedavni konflikti iz proteklog rata na području BiH također su pokazatelj kako suvremeni islamizam operira i da je to religijsko-politička ideologija koja nikada neće odustati od uništenja i podčinjavanja kršćanskih, europskih naroda. Hrvati i Srbi osjetili su to na vlastitoj koži. Masovna migracija većinski muslimanskog naroda u Europu u proteklih nekoliko godina promijenila je puno toga. U BiH u kojoj je islamizam u pojedinim sektorima vlasti i na lokalnoj razini itekako živ, govori o nužnosti suradnje između kršćanskih naroda – Hrvata i Srba. Sami nećemo ništa postići. Ili će mo naučiti surađivati i prerasti mržnju koja guši svaki pomak unaprijed, ili će mo razjedinjeni pasti. Ako Hrvati i Srbi, naročito mladi Hrvati i Srbi nauče surađivati uz međusobno poštovanje, Europa također ima nade za spas.
Ako ne, masovna imigracija će Europu pretvoriti u nešto što će budućim generacijama biti neprepoznatljivo. Islamizacija Kosova i otimanje Kosova Srbiji je jasan pokazatelj kakva sudbina može zadesiti čitav naš kontinent.
Zajednička borba protiv globalizma, islamizma, kultur-marxizma, popratne “rodne ideologije” i drugih pojava proizašlih iz sadašnjeg bolesnog sistema može i mora biti itekako jak temelj uspostave novih i pozitivnih odnosa ne samo između Hrvata i Srba, već svih Europskih naroda.